Anihilacija materije i Uskrsnuce Gospodinovo

Promatrajući svijet u kojemu živimo, došli smo do spoznaje o njegovoj atomskoj strukturi. No, fizičari su otišli i dalje i pronašli još sitnije djeliće materije koje nazivamo elementarne čestice. Osnovne su elektron, proton i neutron. Izgrađuju cjelokupnu atomsku strukturu svega vidljivoga svijeta, a najveće iznenađenje je u otkriću da svaka ta čestica ima i svoju antičesticu, koja se od čestice razlikuje po suprotnom naboju, ali ima jednaku masu.

I sada se pitamo kako se one druže? Što se događa ako se međusobno sudare?

Događa se izvanredna pojava u kojoj čestice nestaju u ovoj fizikalnoj „materijalnoj“ stvarnosti i prelaze u novi način postojanja materije, a to je energija! Nastaju dva gama fotona, jer se ta pojava, kao i sve ostale, odvija po zakonima očuvanja. Taj se proces naziva anihilacija čestice i antičestice i jedinstven je po tome što se cjelokupna masa pretvara u energiju, za razliku od nuklearnih reakcija (fisija i fuzija) pri kojima se manje od 1% mase pretvori u energiju. Kako nam kroz prirodu Bog progovara o svojoj, Božjoj stvarnosti i trajnoj prisutnosti u svemu postojećem!

Anihilacija materije

Isus nam je prije dvije tisuće godina svojom Mukom i Uskrsnućem pokazao novo stanje postojanja, u kojemu nema ni prostora ni vremena! 1900 god. je prošlo dok Albert Einstein nije otkrio relativnost prostora i vremena i pretvorbu mase u energiju… No, dobro je što se Bog pobrinuo da se to dogodi, kako bi progledali oni slijepi i gluhi!

Križni put nam pokazuje da se za to stanje treba izboriti! Ne prepustiti se raznim kušnjama, grijesima, slabostima, navezanostima i u njima ustrajati. On je put oslobađanja od svake vrste ropstva, kidanje lanaca koji nam ne daju da se vinemo u beskraj slobode djece Božje, uronimo u bezdan Ljubavi koja jedina život daje i to u izobilju i započnemo djelovati bezinteresno! Prestajemo biti trgovci s Bogom, a postajemo ljubljena djeca, koja vole svoga Oca i iz te ljubavi ne žele učiniti ništa što bi ih od Oca moglo udaljiti.

Isus je svojim Uskrsnućem sve iznenadio, od apostola do ostalih sljedbenika, jer nisu mogli razumjeti što im govori, bez pomoći Duha Svetoga i njegovih darova. Mariji Magdaleni govori da se ne zadržava dugo s Njim, jer On uzlazi k Ocu.

Sada možemo znati da Božja stvarnost postoji pa nam to znanje pomaže u rastu u vjeri. Uči nas da živimo od vjere, od potpunog predanja i povjerenja u Božje vodstvo u našim životima. Da vjera nije prakticiranje pobožnosti radi njih samih… Ponekad nam je to teško shvatiti, jer zaboravljamo Božje riječi: „moji puti nisu vaši puti…“ Zato u današnjem Evanđelju učimo moliti s Isusom da bismo mogli otvoriti Nebeska vrata uskrsnuća i postati dionici Božjega Kraljevstva.

Molitva je sjedinjenje sa Živim Bogom, razgovor s Ocem, ne zato da bismo mi Njemu nešto rekli, jer On zna što je nama potrebno, nego radi nas samih, da upijamo tu neizmjernu snagu koju nam Otac daje u takvom iskrenom razgovoru. Uronimo u dubinu Njegova pogleda koji jedini vidi do dna našega postojanja.

Opterećujemo se krizama, a ne pitamo se jesu li te krize baš posljedica toga što nismo Bogu prepustili vodstvo, nego, poput ljudi koji tapkaju u mraku, želimo sami pronaći rješenje!?

Umjesto toga, upalimo Svjetlo Kristovo u našim srcima. To je Uskrsnuće za nas! Čujmo Njegov Glas kada nam govori: „Ruku sam svoju na tebe stavio…“ i pružimo Mu svoju ruku kako bi nas mogao voditi putem koji samo Njemu znan je! S vjerom u srcu, povjerenjem u Njegovu Dobrotu uđimo s hvalama u Dom Gospodnji, okusimo vječnost već sada u ovom vremenu u kojem dopustimo da se vjernost i ljubav sastanu, pravda i mir združe u zagrljaju.

OČI TVOJE

Oči Tvoje, Gospodine moj

su bezdan u kojemu se utapaju

sve moje sumnje i strahovanja

sva lutanja i traženja

sve laži i obmane

koje me od Tebe žele odvojiti

moj Gospodine!

I Pogled, taj magičan spoj Tvoje i moje duše

Zove me da istražujem svemir svoje nutrine

I pita: Gdje si? Ne boj se!

Dođi! Odvaži se i reci NE

Svemu što od mene odvaja te

U moj grob položi sve nepravilnosti

Sve tvoje padove, grijehe i okove

Sve navezanosti i ropstva obmane…

Krvlju te svojom perem

I skidam haljine lažnog sjaja

Da bi zasvijetlila

Anđeoskom čistoćom duše i tijela

Vidjela ljepotu Mojega sjaja

I u krvavom i izranjenom licu i duši bližnjega

Mene prepoznala

Dođi, zajedno sa mnom umri

Svim svojim nadanjima, svim očekivanjima

Da bi sa mnom i uskrsnula

LJUBAVI MOJA NEIZMJERNA!

Autor Sanja Orlić

dana -

Dualna priroda svjetlosti i tvari

Govoreći o svjetlosti uočili smo zakone po kojima se svjetlost širi prostorom. Sada se pitamo o njenoj naravi ili prirodi. To je pitanje na koje odgovara fizikalna optika. Želi pronaći odgovor na pitanje: Što je svjetlost? Kakva je njena priroda, što je ona u svojoj biti?

Mnogi umovi u fizici su se do 20. st. opredjeljivali za jednu od dvije postojeće opcije - val ili roj čestica???

Thomas Young eksperimentalno dokazuje valnu prirodu, pronašavši način kako će odrediti valnu duljinu svjetlosti, koja je mikroskopska veličina te oku nevidljiva, pomoću makroskopskih veličina, koje možemo mjeriti. Dobivena relacija pokazuje vezu mikrosvijeta i makrosvijeta, jer nam omogućuje odrediti valnu duljinu koju okom ne možemo vidjeti, pomoću veličina koje možemo i vidjeti i mjeriti.

Isaac Newton je smatrao da je svjetlost roj čestica i nije prihvatio valnu teoriju.

Tko je u pravu? Jedni ili drugi ili je svjetlost nešto treće???

Odgovor je pronašao izuzetan um 20. stoljeća, Albert Einstein, objasnivši pojavu fotoelektričnog efekta. To je pojava u kojoj SVJETLOST IZBACUJE elektrone s površine metala. Proučavajući izbijene elektrone nismo mogli objasniti zašto im je energija jednaka iako se intenzitet svjetlosti mijenja, kao i činjenicu da neke frekvencije svjetlosti ne izazivaju fotoelektrični učinak, što je po valnoj teoriji bilo nemoguće.

Einstein uspijeva objasniti ove kontradikcije uvođenjem fotona, čestice svjetlosti koju si zorno možemo prikazati kao nedjeljiv paketić energije. Sada je svjetlost roj fotona i kada elektron upije foton i izlazi iz metala samo ako je njegova energija veća ili jednaka energiji kojom ga metal veže i ne dopušta da ode.

Dakle, dualna ili dvostruka, priroda svjetlosti nam pokazuje da se svjetlost prostorom širi kao val, a kada međudjeluje s tvarima, tada se javlja kao roj čestica.

No, ta se činjenica ne odnosi samo na svjetlost! Luj de Broglie to dualno svojstvo svjetlosti proširuje na tvari općenito, što je pokazao promatrajući ogib elektrona na kristalnoj rešetci. ELEKTRON, koji je čestica, sada ima i valnu duljinu, što je karakteristika vala! Dakle, svako tijelo, jer je građeno od čestica, ima valnu duljinu! Zato znamo u žargonu jedni druge pitati: „Koja je tvoja valna duljina?“ ili „ Na kojim frekvencijama radiš?“

Mi smo i roj čestica i valovi koji se šire prostorom. Susreću se i interferiraju, konstruktivno ili destruktivno i zato nam je naša komunikacija 92% NEVERBALNA! Stoga i u ovom slučaju uočavamo zrcaljenje fizikalnih zakona u područje duhovnosti i pitamo se:
Kakva je naša priroda? Što je Čovjek? Tijelo, duša, duh? Kako međudjeluju ta područja i kako se uspostavlja komunikacija među njima?

Isusovo nam je Uskrsnuće i Uzašašće pokazalo da pored tijela čovjek ima i duhovnu stvarnost, onu oku nevidljivu, a koja ipak postoji i u kojoj također djeluju zakonitosti duha. To je područje u kojemu se događa rezonancija našega duha s Duhom Svetim, zajedništvom Oca i Sina, u području koje zovemo molitva, u kojemu postajemo jedno tijelo i jedna duša s Ocem, našim Stvoriteljem! Toliko nas naš Stvoritelj ljubi da upravo to želi! Isus moli Oca koji je s Njim jedno, da i oni, koje Mu je Otac povjerio također dobiju tu milost sjedinjavanja u duhovnoj stvarnosti. Zato apostoli, vidjevši Isusov izgled nakon molitve, mu govore: „Gospodine, nauči nas moliti!“

Ovdje vrijede zakoni Božje naravi, drugačije od naše, ljudske. Naša ljudska priroda se preobražava Božjom prisutnosti u nama samima. I upravo činjenica da materija, kao roj čestica pokazuje i valna svojstva, što je način prijenosa energije, pokazuje da se na nju može djelovati, da ju se može preobraziti!

Danas nam Sv. Pismo daje u 2. Kor 4 veli: „To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas. Ta znamo: onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas će s Isusom uskrisiti i zajedno s vama uza se postaviti… Zato ne malakšemo. Naprotiv, ako se naš izvanjski čovjek i raspada, nutarnji se iz dana u dan obnavlja. Ta ova malenkost naše časovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vječne slave, JER NAMA NIJE DO VIDLJIVOG NEGO DO NEVIDLJIVOG: ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo – vječno.“

I upravo činjenica da materija, kao roj čestica pokazuje i valna svojstva, što je način prijenosa energije, pokazuje da se na nju može djelovati, da ju se može preobraziti!

Sv. Pavao, apostol Ljubavi nadahnuto progovara... tijelo ne vrijedi ništa, Duh je taj koji oživljava…

Prepustimo se Njegovu vodstvu u vjeri i povjerenju, jer Bog Trojedini zna najbolje što nam je potrebno na putu naše svetosti. Na Svetost smo svi pozvani i samo je možemo ostvariti potpunim predanjem u Božju volju. Tako se može prevladati dualnost naše prirode, kada tijelo sluša duh i preobražava se!

Današnji svetac dana, Sv. Jakov, apostol (Jak, 2, 26) nam poručuje: „Jer, kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djela mrtva.“

Zato želim svima nama da prevladamo dualnost naše prirode snagom Duha Svetoga i da djelima Ljubavi Božju stvarnost pretačemo u ovaj svijet, a ova pjesma koja neka bude molitva za sve nas:

NOVA DIMENZIJA LJUBAVI

Dolazim pred Tebe

Srca očišćena od natruha grijeha,

Otpuštenih uvreda, laži i zamjeranja

klanjajući se mogu Ti prići

poniznost u meni

druga je strana svijesti o Tvojoj veličini

Dati se Tebi voditi

Znači sve prepreke zabluda vlastitosti razbiti

Samo tako u Tvoj zagrljaj mogu uroniti

A u svome čitavo nebo obuhvatiti

Duša hrli u dubinu Tvoga pogleda

Čuje Riječi koje izgovaraš:

JA SAM LJUBAV za kojom vapiješ

JA SAM NEBO za kojim uzdišeš

JA JESAM od iskona

Po meni i za mene si stvorena

Zato nikada nisi nikome pripadala

Jer sam te za sebe čuvao, radosti moja!

Mislila si da je Ljubav primanje i davanje

U rezonantnim frekvencijama

Istinsko postojanje dvije duše ograničene

Sada ti pokazujem

Skučeno je ljudsko poimanje

JA SAM LJUBAV u tebi i izvan tebe

I k meni se uzdižeš – u dubine i visine

Lebdiš na MOJIM dlanovima

Nošena vapijućom čežnjom srca svojega

to JA U TEBI ŽIVIM

to JA U TEBI DIŠEM

to JA U TEBI OPSTAJEM

i uvijek iznova POSTAJEM

otkrivajući ti se i čeznući za tobom

ISTINU U TEBI JA TRAŽIM

LJEPOTU SVEGA STVORENOGA

U srce ti JA USADIH

JA U TEBI i pravdu i nepravdu ćutim

I vodim te putem ispravnim

To JA U TEBI SEBE PREPOZNAJEM

I svijetu se darujem

Kroz tebe mu se objavljujem

Zato te ČUVAM I ŠTITIM,

Svaku misao PROVIDIM

Svaki tvoj osjećaj JA OSJETIM

Jer JA – JA SAM TVOJ MIR!

Autor Sanja Orlić

dana -

Newtonovi zakoni i duhovnost

U fizici, koja proniče zakone Božjega stvaranja prirode u svim njezinim dimenzijama, od beskrajnih prostranstava svemira, do dubina mikrosvijeta u životu elementarnih čestica, struna, vidljiva su načela ili zakoni po kojima se odvijaju svi prirodni procesi. Tu su i zakoni očuvanja koje se ne može iznevjeriti, koji vrijede uvijek i svuda, u svim procesima i koje primjenjujemo tražeći nova rješenja u svijetu tehnike i novih tehnologija.

Ispitajmo sada kako se neke od tih zakonitosti mogu primijeniti u našem duhovnom životu. Na primjer, Njutnovi zakoni: Prvi je zakon inercije!

Svojstvo materije je tromost ili inercija. Zbog toga se svojstva tijela opiru promjeni stanja u kojemu se nalaze. Nastoje uvijek zadržati svoje sadašnje stanje i zbog toga svojstva se npr. kočenjem automobila naginjemo naprijed, ili ubrzavanjem, unazad. Osjećamo to kao neku vanjsku silu koja na nas djeluje, a zapravo smo mi ti koji se želimo zadržati u postojećem stanju i opiremo se promjeni.

Zapitah se ima li i u duhovnome svijetu tromosti i uočih kako nam se tromost tijela zrcali i na naš duhovni život. Naime, posvijestimo si koliko smo puta krenuli s odlukom da ćemo nešto činiti pa posustanemo… Tijelo nas prevari… Želimo li nadvladati tromost duha, duhovnu lijenost koja nas odvodi od onog najvrjednijeg u nama, a to je da smo mi duhovna bića, duhovne duše, koje, ako se odvoje od svoje duhovnosti, postaju depresivne, suicidalne…

No, za ustrajanje na putu duhovnoga rasta, neophodna je BOŽJA POMOĆ, DJELOVANJE DUHA SVETOGA, jer se upravo zbog inercije ne možemo osloniti na svoje snage, što mnogi bezuspješno pokušavaju!

Sjetimo se silaska Duha Svetoga na Dan Pedesetnice, kada je u apostolima svaka inertnost nestala, svaki strah se rasplinuo i u njima proključala snaga kojom jedinom postaju SVJEDOCI ISUSOVA USKRSNUĆA! I zar nije dovoljan razlog za bezuvjetno prihvaćanje, upijanje Riječi Božje u svoj život, upravo činjenica da je tih 12 ljudi po djelovanju Duha Svetoga zaslužno da i mi danas imamo priliku to isto činiti! Biti apostoli Istine, koja oslobađa, Mudrosti koja uviđa, Mira koji nas ozdravlja, Ljubavi koja JEDINA život daje?!

Neka naša VJERA u neizmjernu snagu Božje Ljubavi, koja je u nas samim stvaranjem ucijepljena, u svaku stanicu našega bića, tom snagom Boga Živoga u nama, pobijedi svaku inertnost, slabost.

Čujmo Petrove riječi: „Gospodine, kuda da idemo, Ti imaš Riječi života vječnoga? (Iv 6, 68)“ Njihov odjek neka ostane u nama…

Newtonov zakon kretanja

U trećem Njutnovom zakonu, Zakonu sile i protusile, ili akcije i reakcije, uviđamo da je naše djelovanje izvor povratnog djelovanja! U materijalnom je svijetu to jednostavno uvidjeti:

Sjedimo li na stolcu, na njega djelujemo svojom težinom i stolac nam uzvraća istim iznosom sile, suprotne orijentacije. Kažemo da smo u stanju ravnoteže… Ako se ne može ravnoteža uspostaviti (npr. stolac je od papira), propadamo u smjeru težine, a da je uzvratio većom silom, odletjeli bismo prema plafonu. Dakle, ne može jedno tijelo djelovati na drugo, a da dugo ne uzvrati! U materijalnom je svijetu to djelovanje istog iznosa.

U duhovnoj stvarnosti u koju uranjamo molitvom, čujemo upute: „ Ištite i dat će vam se, tražite i naći ćete, kucajte i otvorit će vam se!“ (Lk 11, 9)

Dakle, Proces je usmjeren od nas ka Bogu, ne zato što Bog ne zna što je nama potrebno, nego zato da mi sebi posvijestiti trebamo koliko nam je On potreban i neophodan za sretan i ispunjen život!

Kada je ozdravljao, Isus je govorio:

„Neka ti bude po vjeri tvojoj!..“ Dakle, On daje, a mi primamo i ovisno o toj otvorenosti cijelog bića ovisi jesmo li Ga u potpunosti primili. Vjera je predanje bez ostatka i ona je najveća kada smo na rubu opstanka, kada uviđamo da alternative Isusu NEMA! To je zakon akcije i reakcije u duhovnim sferama…

Isus djeluje i vjera znači otvaranje našega bića tom djelovanju. Njegova uspješnost, dakle, ovisi o nama! VJERA, ta silna snaga koju nam Isus želi uliti kako bismo mogli primati sve što nam On daje i životom svojim Mu uzvratiti.

U današnjem Evanđelju Sijač sije i sjeme pada uz put, na sjenovito mjesto, u trnje, a nešto na dobru zemlju! Rađa plodom samo ono koje pada u dobru zemlju. Ta dobra zemlja je naša duhovna duša očišćena od tromosti, koja shvaća smisao i tako korijen čvrsto u sebi razvija, da je nikakva oluja, prepreka ili životna nedaća ne može iskorijeniti. Tada je Isus u nama i obistinjuju se Njegove riječi… Bez mene ne možete učiniti ništa… tko u meni ostaje, donosi plodove…

Plodove Duha Svetoga u nama i Njega samoga samo primajući možemo i davati. Ne možemo dati ono što nemamo i zato se uvijek dobro dobrim vraća, a po Milosti Božjoj deseterostruko i stostruko, ne oko za oko, zub za zub! Isus nas uči da je Bog naš Otac, koji nas ljubi i po zakonu akcije i reakcije, kada osjetimo tu ljubav, nemoguće je ne uzvratiti!

Zato vam poklanjam što primih…

KADA ISUSA ZAVOLIŠ

Kada Isusa zavoliš, u srce Ga svoje primiš

I On te odmah daruje tako da ti se oči otvore

Za nove dimenzije stvarnosti u koju smo uronjeni

Za nove horizonte Duha

U kojima srce govori jezikom Ljubavi

Ustima nijemim!

Oči vide kad su zatvorene i uši čuju

Ono istinsko, bitno, suštinsko

Što je u tebi oduvijek postojalo…

Gdje sam, tko i što sam,

Tek sada odgovor znaš!

Kada Isusa zavoliš

Započinje proces vrhunskoga stvaranja

Tebe samoga…

Otkrivaš sebe, nepoznanicu svih vjekova

I zato On dolazi, da tebe spasi!

Isus- Emanuel- Bog je s nama

Došao je na ovaj svijet!

Otvori sve kutke i odaje bića svoga

Izbaci sve lažne vrijednosti i obmane

Kako bi u tebi zasjala

Bit svjetlosti same!

Ona Svjetlost što nikada ne gasne

Koju niti jedna oluja ugasiti ne može!!!

Tada će i kroz tebe to Svjetlo

Drugima zasjati

Radost življenja ćeš bližnjima donijeti!

Zato, raduj se, raduj,

Bog Živi s nama je tu!!!!

Autor Sanja Orlić

dana -

Voda

Zagledamo li se u čašu vode i analiziramo li njezinu strukturu, fizičari i kemičari dolaze do najmanje čestice njene građe, molekule H₂O , čija svojstva, fizikalna i kemijska, istražuju u različitim uvjetima zanimljivih pokusa.

Promjenom brzine gibanja molekula uočavamo različita agregatna stanja u kojima se iste molekule mogu naći, od leda, vode, do vodene pare…

Jedan je od osnovnih elemenata u građi svijeta, još od Empedokla, a današnji znanstveni podaci pokazuju da je 90% udio vode u građi biljaka, 70% u građi životinja…
Na cijeloj planeti je 7/10 površine prekriveno vodom.

Što je tako tajanstveno u toj tvari ?

Umjetničke duše se inspiriraju pjesmom valova, nježnošću kapljice koja klizi niz staklo, žuborom potoka, klokotom brzaca, rominjanjem kiše, upijaju mir toka velikih rijeka koje odnose vrijeme u nepovrat (Sidarta…), zrcalnom slikom neba u mirnom jezeru…

Gradimo mostove da bismo prešli na druge obale. Neki se prepuštaju toku rijeke, a neki cijeli život plivaju uzvodno. Sve te metafore pokazuju tajanstvenost ove tvari.

Ivan Krstitelj je krstio vodom, Isus je oprao noge učenicima vodom… Stvoritelj je postavio dugu, koja je rasap svjetlosti na kapljicama vode kao znak Saveza s ljudima, obećavši da više neće biti potopa na Zemlji.

Dakle, voda je ŽIVOTVORNA tvar, simbol čišćenja, prijelaza u druga, viša stanja duha.

Voda je jedina tvar koja nam može pokazati nebo na dlanu, u lokvi na putu.

Cesarićeva Voćka poslije kiše puna je kapi pa ih njiše..
I BLJEŠTI SUNCEM OBASJANA ČUDESNA RASKOŠ NJENIH GRANA…
al nek se sunce malko skrije, nestane sve te čarolije… ona je opet, kao prvo, obično, malo, jadno drvo…

Voda je medij u kojem je Ljepota vidljiva, konkretizirana i zato nam pokazuje drugu dimenziju stvarnosti, otvara oči duha kako bismo se zadivili stvorenoj ljepoti, remek-djelu Stvoritelja!

VODA I SVJETLOST

Slika pokazuje refleksiju i lom svjetlosti, pojave koje su vidljive kada zraka svjetlosti prolazi kroz različite medije, tj. sredstva različite gustoće.
Nastaju pravilno raspoređene svijetle točkice, iz čijeg je položaja vidljiva refleksija.

Naime, pod kojim kutom zraka dolazi, pod istim se kutom i reflektira o uglačanu plohu (dno čaše). Podignemo li okomicu iz vrha slova V koje čine točkice svjetla, možemo zakon refleksije eksperimentalno provjeriti.

Voda je zrake svjetlosti lomila i reflektirala.

Zrake svjetlosti, dakle, mogu prolaziti vodom, jer je voda prozirna, čista, ali se zbog različite gustoće od zraka, lome, tj. zrake skreću od početnog smjera gibanja, a na uglačanom dijelu plohe se reflektiraju.

Ovaj nas rezultat pokusa svojom ljepotom, skladom i čudesnošću ponovno podsjeća na tajanstvenost ove tvari.

Naime, sjetimo li se Posljednje večere, kad Isus govori Petru „Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom“ (Iv 13, 6 ) te im vodom pere noge.
Nadalje, Krsna voda, Živa voda, koja nas iznutra pere, sva naša bezakonja i grijehe.

Na zdencu, Samarijanki, čiju dušu proniče, Isus traži vodu („Daj mi piti!“), jer je žedan, kao i razapet na Križu „Žedan sam!“

Biti žedan, jedna je od osnovnih životnih potreba. Psiholozi su istraživanjima dokazali da je u razvoju djeteta puno kasnije osviještena ta potreba, nego potreba za hranom. Dakle, dijete zna da je gladno, ali ne zna da je žedno i postaje nervozno.

Isus je, kao čovjek, bio žedan, ali nam u prenesenom značenju kazuje da je žedan nas, naše vjere i povjerenja u Njega i Stvoritelja, naše odanosti, pripadanja bez ostatka.

Zato uzvraća Samarijanki (Iv 4,10):

„Kad bi znala dar Božji

I tko je onaj koji ti veli:

„Daj mi piti“,

ti bi u njega zaiskala

i on bi ti dao vode žive.“

A mi ? Jesmo li mi žedni Njega, Njegove Žive vode?

O, da!!! Itekako smo svi žedni pravde, mira, poštenja, prihvaćanja, radosti, ljepote, dobrote, ljubavi, svega onoga za smisao života bitnoga, jer smo, što narod veli… svi ispod kože krvavi, jer smo ljudi!!!

A ne znamo ili slutimo, no do kraja ne vjerujemo, da je On Izvor Žive vode, vode Života Vječnoga te da tu nasušnu potrebu ne možemo utažiti izvorima vode očima vidljivim, nego Njime, Izvorom koji daje vodu od koje više nećemo žeđati za bilo čime što propadljivo i prolazno je…

Budimo dakle Njime oprani, Njime napojeni, kako bismo mogli poput čiste i prozirne vode u čaši, Njega samoga (koji je Izvor i Početak svakog stvaranja i Njegovu neugasivu Svjetlost), pronositi ovim svijetom kao što to čini čaša s vodom.

Voda tada postaje jedinstvo naše ljudskosti i Njegove Svemogućnosti! Tako oprani ulazimo u beskrajne dimenzije duhovnosti!

Kapljica vode

Tada nećemo poput Turgenjeva žalovati:

„Vesele godine, sretni dani, kao proljetne vode proletješe oni…“,

nego ćemo sami Postati Izvor Žive vode, na koji će se doći odmoriti žedni i umorni.

Tada ćemo i mi poput Pavla moći izreći:

„Ne živim više ja, nego Krist živi u meni!“

Autor Sanja Orlić

dana -

Svjetiljke

Proučavajući širenje zraka svjetlosti prostorom te njihov prolazak različitim optičkim sredstvima, što je zadatak geometrijske optike, fizičari su otkrili da se u ponašanju zraka svjetlosti mogu uočiti neke pravilnosti, koje su uobličili u četiri osnovna zakona geometrijske optike.

Danas znamo da postoje i neke specifične situacije u kojima vidimo odstupanja od zakona, ali to ne znači da zakoni ne vrijede. To su:

1. Zakon pravocrtnog širenja svjetlosti,

2. Zakon nezavisnosti snopova svjetlosti,

3. Zakon refleksije,

4. Zakon loma.

Pozabavimo se drugim zakonom...

Dva snopa svjetlosti ne utječu jedan na drugoga

Uočavamo da dva snopa svjetlosti prolazeći jedan kroz drugi, ne utječu jedan na drugi, tj. zrake jednog snopa nastavljaju svoj put bez utjecaja zraka drugoga snopa s kojom se susreću. Ako su drugih boja, kao npr. crveni i zeleni, također nastavljaju kao crveni i zeleni…

Treba naglasiti da je iznimna situacija kada su izvori koherentni (svjetlost je jednakih valnih duljina, tj. boja, frekvencija, amplituda, razlika faza titranja itd.).
Tada dolazi do međudjelovanja koje zovemo slaganje valova (ili interferencija) pa uočavamo interferentne pruge, mjesta pojačavanja i poništavanja valova svjetlosti, ali opet i to međudjelovanje neće promijeniti početne snopove.
Taj rezultat je vidljiv u području preklapanja snopova svjetlosti i opet pokazuje da su oni sami ostali nezavisni; samo su se udružili da bi dali novi kvalitet, pojačavanje ili poništavanje, ovisno o međusobnoj razlici u hodu valova, tj. zaostajanju jedne zrake za drugom. Izvan područja preklapanja se opet šire svojim početnim smjerovima, isti kao i prije susreta.

Dakle, svaki snop ima svoj izvor i na njega ne utječe drugi.

Samo, dakle, za područje preklapanja kod jednakih (koherentnih) izvora je mjesto na kojem se pri susretu s jednakim valom, udruže pa se pojačaju ili se ponište, ovisno o međusobnoj razlici u hodu i fazi titranja, a nastave dalje opet isti kao prije slaganja…

Zašto je to tako?

Odgovor treba tražiti u samoj prirodi, naravi, svjetlosti. Što je, zapravo, svjetlost?

Kako je moguće da nema međudjelovanja ta dva snopa kada smo svjedoci da su u prirodi ista svojstva u principu međudjelovala?
(Sjetimo se da masa djeluje na masu – gravitacijska sila, električni naboj na električni naboj – Kulonova sila, magnetski polovi međusobno - magnetska sila).

No, svjetlost je posebna… Za početak analize sjetih se…

U Bibliji imamo zanimljivu prispodobu o svjetiljkama:

„Tada će biti s Kraljevstvom nebeskim kao sa deset djevica koje uzeše svoje svjetiljke

te iziđoše u susret zaručniku. Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. Lude, naime, uzeše sa sobom svjetiljke, ali ne uzeše ulja. Mudre, naprotiv, uzeše ulje u posudama skupa sa svojim svjetiljkama. Kako se zaručnikov dolazak otegnu, sve zadrijemaše i zaspaše. U ponoći odjeknu glas: „Zaručnik dolazi! Iziđite mu u susret!“ Tada ustadoše sve djevice i opremiše svoje svjetiljke. Lude, pak, rekoše mudrima: „DAJTE NAM OD SVOG ULJA, jer nam se svjetiljke trnu.“ Ali im mudre odgovoriše: „NIPOŠTO! Sigurno ne bi doteklo za nas i za vas; pođite radije trgovcima pa sebi kupite!“ Dok su išle kupiti, dođe zaručnik; koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu, te se zatvoriše vrata. Poslije toga dođoše i ostale djevice i rekoše: „Gospodine, gospodine, otvori nam!“ On im odgovori: „Zaista, kažem vam, ne poznajem vas.“ Dakle, bdijte, jer ne znate ni dana ni časa!“

Matej 25,1-13

Ovo je vrlo slojevit tekst s mnoštvom poruka, no pogledajmo što nam poručuje u usporedbi s navedenim zakonom:

Možemo zaključiti da je u nama rođenjem upaljeno svjetlo i da nam je zadatak da mu ulja dodajemo, kako ne bi utrnulo… Naš život je odraz Života u nama, Dah po kojemu oživjesmo pokazuje postojanje DUHOVNE DIMENZIJE našega postojanja!

Što je naše ulje, što nam daje da svijetlimo i zašto ga ne možemo posuditi, nego sami kupiti? Od čega mi živimo, rastemo, u radosti postojimo?

Isus Krist nam jedini od svih koji su na zemlji živjeli, za sebe govori :

JA SAM SVJETLO SVIJETA!

Samo zato što se isto istim raspoznaje, On jedini to svjetlo u nama može zapaliti i tom našem svjetlu, njegovu narav, njegov izvor, ne može drugi izvor ni uništiti, a ni zapaliti…
Samo se susretnu dva plamena, združe u ljubavi ili vihorom vjetra odvoje, ali ostaju zasebni…

PLAMEN ŽIVOTA, KOJI JE U TEBI ZAPALJEN JE JEDINSTVEN!

Zato ga ne možeš posuditi, on je samo tvoj i zato ga čuvaj kao najdragocjeniji dragulj, koji je raritet, jer takav kao što si ti i takva kao što si ti, nema nigdje na planeti!

Kako tu svjetlost poticati da gori i svijetli punim intenzitetom? Ili, dolijevati ulje na vatru…Odgovor je jednostavan- njegova je hrana JEDINO njegov Stvoritelj!

Prvi dar koji nam šalje uskrsnuli Krist je MIR i snaga DUHA SVETOGA! Po njoj On s nama ostaje u sve dane i govori nam :

NE BOJTE SE! JA SAM S VAMA U SVE DANE DO SVRŠETKA SVIJETA!

Dakle, ulje je hrana našega duha… Čime mi hranimo naš duh? Prolaznim užicima, hedonizmom, neodgovornošću? („ Ne da mi se…“) Ili smo otvoreni ljepoti, dobroti, istini, jedinstvenosti svakog lista u krošnji? Čudimo li se cvjetanju, rastu i donošenju plodova, pjesmi slavuja, čistoći nebeskog plavetnila…

Ganula me Kantova rečenica:

Uvijek me iznova ispunjava divljenjem zvjezdano nebo

iznad mene i moralni zakon u meni…!

Kada tako hranimo svoju svjetiljku, ona osvjetljava tminu i u toj svjetlosti možemo Stvoritelja vidjeti, čekati, bdjeti, budni ostati…
On jest Svjetlo i Svjetlo Kristovo pobjeđuje svaku tamu! Svjetlo Istine, Ljubavi, izgaranja drugima se darujući.

To znači ne dati se uspavati lažnim zamamnostima, koje nas odvode od nas samih kada su naše svjetiljke jedva vidljive… Nema ulja, nema svjetlosti, a u tami se događaju najveće obmane, laži i prijevare. Svjetlost je čistoća, neokaljana, sama sebe uvijek iznova preporađa…

Zato Isus ne kaže uzalud:

BUDITE SVJETLO ovom svijetu!

No sada vidimo da se sa svijetom ne možemo „pomiješati“, ne može nas „utrnuti“, jer mi imamo ulje koje je neiscrpno, Duha Svetoga koji nas uvodi u svu Istinu, onako kako je svakome od nas potrebno… Zato nema posuđivanja ulja…

Sada smo u prilici vidjeti zašto se snopovi ne miješaju! Zato što su oni naša nutrina, naša osobnost, naš život koji svijetli tek kada se svojim Izvorom ispuni i upotrijebi u službi otkrivanja Istine, Pravde i Ljubavi, smisla postojanja, ili Bitka… U pitanju su termini koji opisuju Stvoritelja!

Dakle, TI BUDI taj snop svjetlosti, prihvati svoju jedinstvenost! Ulje se ne posuđuje jer je samo tvoje! Tebi za opstanak u bdijenju i iščekivanju Onoga za kime čezne duša tvoja...

I znaj, kako god savršeni željeli biti, samo smo ljudi i treba nam ulje, dodatna snaga Duha Svetoga koja će nas održati budnima! U tu svrhu je i napisan ovaj tekst.

Nastavak slijedi…

Autor Sanja Orlić

dana -

Bozicna cestitka

Božić, blagdan ljubavi, za kršćane vrhunski čin Božjeg darivanja čovjeku sebe samoga, utjelovljujući se na tako nesvakidašnji, neuobičajeni način…

Način na koji nam Bog dolazi, pokazuje nam način na koji i mi Njemu možemo doći…

U jednostavnosti, bez ikakvih kalkulacija, bez interesa, doći i pokloniti se Bogu koji je čovjekom postao, isključivo vođen ljubavlju prema nama.

Tako i mi, doći k Njemu i pokloniti se Isusu radi Njega samoga, zato što je to On, Bog Živi sišao k nama da nam život da, ne da ga uzme, nego da nam ga daje i to u izobilju…

JA SAM PUT, ISTINA I ŽIVOT… bit će Njegove riječi kojima nas želi vratiti na put koji u vječni život vodi…

Što mu darivati? - Jedinstveni poklon, koji se nigdje ne može kupiti, a to smo mi sami…

U Njegovim očima dragocjeni, ljubljeni!

Zbog nas je došao i sebe nam darovao, kako mu drugačije uzvratiti, nego sebe sama Njemu darivati…

U fizici, koja proniče zakone Božjega stvaranja prirode u svim njezinim dimenzijama, od beskrajnih prostranstava svemira, do dubina mikrosvijeta u životu elementarnih čestica, struna, vidljivo je načelo koje je Isaac Newton izrazio kao Zakon sile i protusile, ili akcije i reakcije, kojim uviđamo da je naše djelovanje izvor uzvratnog djelovanja! U materijalnom je svijetu to jednostavno uvidjeti:

Ovo načelo je vidljivo i u duhovnoj dimenziji kroz Isusove riječi, koje je često govorio kada bi ozdravljao ljude: Neka ti bude po vjeri tvojoj! - To je zakon akcije i reakcije u duhovnim sferama.

O nama, dakle ovisi koliko ćemo ovaj Božić istinski doživjeti kao rađanje Živoga Boga u našim srcima, koji, kada se u srcu rodi, novi život donosi...

Zato vam za ovaj Božić poklanjam nekoliko pjesama i želim da ih srcem čujete...

Bog je Ljubav i vrhunska rezonancija je Ljubav!
Zato vam za Božić poklanjam pjesmu o Ljubavi, za koju želim da se u vama probudi!

U ovoj Badnoj noći zahvalimo za Njegovo rođenje, taj vrhunski čin Ljubavi ...

Čestit Božić i blagoslovljena Nova godina !

Autor Sanja Orlić

dana -

Rezonancija

Pojavu rezonancije proučavamo u trećem razredu, tražimo mogućnost utjecaja jednog titrajnog sustava na drugi iz zanimljivog pokusa sa Oberbeckovim njihalom.

To su dva njihala koja su vezana s elastičnom niti, od kojih jedno njihalo pobudimo na titranje. Mi ulažemo energiju, koja će se prenositi s jednog njihala na drugo. Tražimo uvjet kada će sustav koji titra - oscilator, potpuno predati svoju energiju titranja sustavu koji ne titra - rezonatoru ...

Pokus s Oberbeckovim njihalom

Pokušavamo s različitim duljinama niti, kod kojih uočavamo samo djelomičan prijenos energije, a na kraju ispitamo prijenos energije za jednake frekvencije, tj. jednake duljine niti. Iznenađenje je potpuno, jer se dogodila upravo tražena situacija, da je rezonator u potpunosti primio energiju oscilatora i da je to jedini slučaj u kojemu se oscilator zaustavi, a rezonator titra maksimalnom amplitudom oscilatora na početku pokusa ...

Dakle, moguće je prenijeti svu energiju s jednog sustava na drugi, ali pri istim duljinama niti njihala. Za njihalo je period titranja određen duljinom niti pa zapravo taj uvjet povlači uvjet jednakosti perioda titranja, a budući da je frekvencija recipročna vrijednost perioda, znači da frekvencije sustava trebaju postati jednake da bi došlo do uočene pojave - rezonancije.

Dakle, rezonancija ili maksimalan prijenos energije titranja s jednog titrajnog sustava na drugi moguć/a je samo pri istim frekvencijama!

Ta se fizikalna zakonitost ne ograničava samo na fizikalne procese!
Čovjek živi u prirodi i htio ili ne, u mnogim sferama ljudske djelatnosti možemo uočiti zrcaljenje fizikalnih zakona. Pokušamo li odgonetnuti što bi bila rezonancija u životu pojedinca i njegovoj ulozi u zajednici u kojoj živi i radi (obitelj, krug prijatelja, posao, društveni angažman ...), vidimo da je zapravo riječ o podešavanju frekvencija kao cilju i svrsi u životu pojedinca.

Most St. Johns prije urušenja

Želimo li nešto naučiti, moramo prvo razumjeti. Upravo razumijevanje je poklapanje frekvencija onoga tko uči i onoga što uči. Subjekt i objekt u međusobnom razumijevanju ...

Želimo pronaći srodnu dušu koja će nerijetko samo pogledom ustanoviti kako se osjećamo, što mislimo. Vrhunska komunikacija jest rezonancija. Ona je moguća i na daljinu jer se uspostavlja duhovnom dimenzijom, što smo, kao ljudi, pozvani otkrivati ...

Nastavak slijedi ...

Pročitajte što su učenici napisali na temu U potrazi za rezonancijom

________________________________________________________________________________________

U nastavku: ANALIZA POKUSA

Pokazali smo što je rezonancija u mehanici, no možemo je pokazati i u akustici

(pucanje čaše pomoću visokih frekvencija ljudskoga glasa možete vidjeti na internetskim stranicama o rezonanciji), ali i u području elektriciteta, tj. u krugu izmjenične struje sa žaruljom (radnim otporom), zavojnicom (induktivni otpor) i kondenzatorom (kapacitivni otpor), o čemu ćemo u narednim postovima …

Željela bih se još malo zadržati na analizi izvedenog pokusa.
Vratimo se na početak pokusa. Ne bismo pojavu mogli istraživati da nismo prvi uteg izveli iz ravnotežnog položaja.
Sa stajališta energije, to je prijelaz energije iz ruke na uteg (njihalo).

Dakle, mora postojati tijelo koje daje energiju (ruka) i tijelo koje prima tu energiju (uteg). Nakon toga, promatramo kako ta uložena energija doživljava prijelaz s jednog utega na drugi…

Autor Sanja Orlić

dana -

Anihilacija materije i Uskrsnuce Gospodinovo

Dualna priroda svjetlosti i tvari

Newtonovi zakoni i duhovnost

Voda

Svjetiljke

Bozicna cestitka

Rezonancija

Procitajte i...

Kontaktiraj autoricu radi daljnjeg informiranja