Govoreći o svjetlosti uočili smo zakone po kojima se svjetlost širi prostorom. Sada se pitamo o njenoj naravi ili prirodi. To je pitanje na koje odgovara fizikalna optika. Želi pronaći odgovor na pitanje: Što je svjetlost? Kakva je njena priroda, što je ona u svojoj biti?
Mnogi umovi u fizici su se do 20. st. opredjeljivali za jednu od dvije postojeće opcije - val ili roj čestica???
Thomas Young eksperimentalno dokazuje valnu prirodu, pronašavši način kako će odrediti valnu duljinu svjetlosti, koja je mikroskopska veličina te oku nevidljiva, pomoću makroskopskih veličina, koje možemo mjeriti. Dobivena relacija pokazuje vezu mikrosvijeta i makrosvijeta, jer nam omogućuje odrediti valnu duljinu koju okom ne možemo vidjeti, pomoću veličina koje možemo i vidjeti i mjeriti.

Isaac Newton je smatrao da je svjetlost roj čestica i nije prihvatio valnu teoriju.
Tko je u pravu? Jedni ili drugi ili je svjetlost nešto treće???

Odgovor je pronašao izuzetan um 20. stoljeća, Albert Einstein, objasnivši pojavu fotoelektričnog efekta. To je pojava u kojoj SVJETLOST IZBACUJE elektrone s površine metala. Proučavajući izbijene elektrone nismo mogli objasniti zašto im je energija jednaka iako se intenzitet svjetlosti mijenja, kao i činjenicu da neke frekvencije svjetlosti ne izazivaju fotoelektrični učinak, što je po valnoj teoriji bilo nemoguće.
Einstein uspijeva objasniti ove kontradikcije uvođenjem fotona, čestice svjetlosti koju si zorno možemo prikazati kao nedjeljiv paketić energije. Sada je svjetlost roj fotona i kada elektron upije foton i izlazi iz metala samo ako je njegova energija veća ili jednaka energiji kojom ga metal veže i ne dopušta da ode.

Dakle, dualna ili dvostruka, priroda svjetlosti nam pokazuje da se svjetlost prostorom širi kao val, a kada međudjeluje s tvarima, tada se javlja kao roj čestica.

No, ta se činjenica ne odnosi samo na svjetlost! Luj de Broglie to dualno svojstvo svjetlosti proširuje na tvari općenito, što je pokazao promatrajući ogib elektrona na kristalnoj rešetci. ELEKTRON, koji je čestica, sada ima i valnu duljinu, što je karakteristika vala! Dakle, svako tijelo, jer je građeno od čestica, ima valnu duljinu! Zato znamo u žargonu jedni druge pitati: „Koja je tvoja valna duljina?“ ili „ Na kojim frekvencijama radiš?“
Mi smo i roj čestica i valovi koji se šire prostorom. Susreću se i interferiraju, konstruktivno ili destruktivno i zato nam je naša komunikacija 92% NEVERBALNA! Stoga i u ovom slučaju uočavamo zrcaljenje fizikalnih zakona u područje duhovnosti i pitamo se:
Kakva je naša priroda? Što je Čovjek? Tijelo, duša, duh? Kako međudjeluju ta područja i kako se uspostavlja komunikacija među njima?

Isusovo nam je Uskrsnuće i Uzašašće pokazalo da pored tijela čovjek ima i duhovnu stvarnost, onu oku nevidljivu, a koja ipak postoji i u kojoj također djeluju zakonitosti duha. To je područje u kojemu se događa rezonancija našega duha s Duhom Svetim, zajedništvom  Oca i Sina, u području koje zovemo molitva, u kojemu postajemo jedno tijelo i jedna duša s Ocem, našim Stvoriteljem! Toliko nas naš Stvoritelj ljubi da upravo to želi! Isus moli Oca koji je s Njim jedno, da i oni, koje Mu je Otac povjerio također dobiju tu milost sjedinjavanja u duhovnoj stvarnosti. Zato apostoli, vidjevši Isusov izgled nakon molitve, mu govore: „Gospodine, nauči nas moliti!“

Ovdje vrijede zakoni Božje naravi, drugačije od naše, ljudske. Naša ljudska priroda se preobražava Božjom prisutnosti u nama samima. I upravo činjenica da materija, kao roj čestica pokazuje i valna svojstva, što je način prijenosa energije, pokazuje da se na nju može djelovati, da ju se može preobraziti!

            Danas nam Sv. Pismo daje u 2. Kor 4 veli: „To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas. Ta znamo: onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas će s Isusom uskrisiti i zajedno s vama uza se postaviti… Zato ne malakšemo. Naprotiv, ako se naš izvanjski čovjek i raspada, nutarnji se iz dana u dan obnavlja. Ta ova malenkost naše časovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vječne slave, JER NAMA NIJE DO VIDLJIVOG NEGO DO NEVIDLJIVOG: ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo – vječno.“

I upravo činjenica da materija, kao roj čestica pokazuje i valna svojstva, što je način prijenosa energije, pokazuje da se na nju može djelovati, da ju se može preobraziti!

Sv. Pavao, apostol Ljubavi nadahnuto progovara... tijelo ne vrijedi ništa, Duh je taj koji oživljava…
Prepustimo se Njegovu vodstvu u vjeri i povjerenju, jer Bog Trojedini zna najbolje što nam je potrebno na putu naše svetosti. Na Svetost smo svi pozvani i samo je možemo ostvariti potpunim predanjem u Božju volju. Tako se može prevladati dualnost naše prirode, kada tijelo sluša duh i preobražava se!

Današnji svetac dana, Sv. Jakov, apostol (Jak, 2, 26) nam poručuje: „Jer, kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djela mrtva.“
Zato želim svima nama da prevladamo dualnost naše prirode snagom Duha Svetoga i da djelima Ljubavi Božju stvarnost pretačemo u ovaj svijet, a ova  pjesma koja neka bude molitva za sve nas:

NOVA DIMENZIJA LJUBAVI

Dolazim pred Tebe
Srca očišćena od natruha grijeha,
Otpuštenih uvreda, laži i zamjeranja
klanjajući se mogu Ti prići
poniznost u meni
druga je strana svijesti o Tvojoj veličini
Dati se Tebi voditi
Znači sve prepreke zabluda vlastitosti razbiti

Samo tako u Tvoj zagrljaj mogu uroniti
A u svome čitavo nebo obuhvatiti
Duša hrli u dubinu Tvoga pogleda
Čuje Riječi koje izgovaraš: 

JA SAM LJUBAV za kojom vapiješ
JA SAM NEBO za kojim uzdišeš
JA JESAM od iskona
Po meni i za mene si stvorena
Zato nikada nisi nikome pripadala
Jer sam te za sebe čuvao, radosti moja! 

Mislila si da je Ljubav primanje i davanje
U rezonantnim frekvencijama
Istinsko postojanje dvije duše ograničene
Sada ti pokazujem
Skučeno je ljudsko poimanje

JA SAM LJUBAV u tebi i izvan tebe
I k meni se uzdižeš – u dubine i visine
Lebdiš na MOJIM dlanovima
Nošena vapijućom čežnjom srca svojega
to JA U TEBI ŽIVIM
to JA U TEBI DIŠEM
to JA U TEBI OPSTAJEM
i uvijek iznova POSTAJEM
otkrivajući ti se i čeznući za tobom 

ISTINU U TEBI JA TRAŽIM
LJEPOTU SVEGA STVORENOGA
U srce ti JA USADIH
JA U TEBI i pravdu i nepravdu ćutim
I vodim te putem ispravnim 

To JA U TEBI SEBE PREPOZNAJEM
I svijetu se darujem
Kroz tebe mu se objavljujem
Zato te ČUVAM I ŠTITIM,
Svaku misao PROVIDIM
Svaki tvoj osjećaj JA OSJETIM
Jer JA – JA SAM TVOJ MIR!

Ostavi komentar