Slika pokazuje refleksiju i lom svjetlosti, pojave koje su vidljive kada zraka svjetlosti prolazi kroz različite medije, tj. sredstva različite gustoće.
Nastaju pravilno raspoređene svijetle točkice, iz čijeg je položaja vidljiva refleksija.

Naime, pod kojim kutom zraka dolazi, pod istim se kutom i reflektira o uglačanu plohu (dno čaše). Podignemo li okomicu iz vrha slova V koje čine točkice svjetla, možemo zakon refleksije eksperimentalno provjeriti.

Voda je zrake svjetlosti lomila i reflektirala.

Zrake svjetlosti, dakle, mogu prolaziti vodom, jer je voda prozirna, čista, ali se zbog različite gustoće od zraka, lome, tj. zrake skreću od početnog smjera gibanja, a na uglačanom dijelu plohe se reflektiraju.

Ovaj nas rezultat pokusa svojom ljepotom, skladom i čudesnošću ponovno podsjeća na tajanstvenost ove tvari. 

          Naime, sjetimo li se Posljednje večere, kad Isus govori Petru „Ako te  ne operem, nećeš imati dijela sa mnom“ (Iv 13, 6 ) te im vodom  pere noge.
Nadalje, Krsna voda, Živa voda, koja nas iznutra pere, sva naša bezakonja i grijehe.

Na zdencu, Samarijanki, čiju dušu proniče, Isus traži vodu („Daj mi piti!“), jer je žedan, kao i razapet na Križu „Žedan sam!“

Biti žedan, jedna je od osnovnih životnih potreba. Psiholozi su istraživanjima dokazali da je u razvoju djeteta puno kasnije osviještena ta potreba, nego potreba za hranom. Dakle, dijete zna da je gladno, ali ne zna da je žedno i postaje nervozno.

Isus je, kao čovjek, bio žedan, ali nam u prenesenom značenju kazuje da je žedan nas, naše vjere i povjerenja u Njega i Stvoritelja, naše odanosti, pripadanja bez ostatka.

Zato uzvraća Samarijanki (Iv 4,10):

                                    „Kad bi znala dar Božji

                                      I tko je onaj koji ti veli:

                                      „Daj mi piti“,

                                      ti bi u njega zaiskala

                                      i on bi ti dao vode žive.“

          A mi ? Jesmo li mi žedni Njega, Njegove Žive vode?

O, da!!! Itekako smo svi žedni pravde, mira, poštenja, prihvaćanja, radosti, ljepote, dobrote, ljubavi, svega onoga za smisao života bitnoga, jer smo, što narod veli… svi  ispod kože krvavi, jer smo ljudi!!!

A ne znamo ili slutimo, no do kraja ne vjerujemo, da je On Izvor Žive vode, vode Života Vječnoga te da tu nasušnu potrebu ne možemo utažiti izvorima vode očima vidljivim, nego Njime, Izvorom koji daje vodu od koje više nećemo žeđati za bilo čime što propadljivo i prolazno je…

          Budimo dakle Njime oprani, Njime napojeni, kako bismo mogli poput čiste i prozirne vode u čaši, Njega samoga (koji je Izvor i Početak svakog stvaranja i Njegovu neugasivu Svjetlost), pronositi ovim svijetom kao što to čini čaša s vodom.

Voda tada postaje jedinstvo naše ljudskosti i Njegove Svemogućnosti! Tako oprani ulazimo u beskrajne dimenzije duhovnosti!

Kapljica vode

Tada nećemo poput Turgenjeva žalovati:

          „Vesele godine, sretni dani, kao proljetne vode proletješe oni…“,

nego ćemo sami Postati Izvor Žive vode, na koji će se doći odmoriti žedni i umorni.

Tada  ćemo i mi poput Pavla moći izreći: