Proučavajući širenje zraka svjetlosti prostorom te njihov prolazak različitim optičkim sredstvima, što je zadatak geometrijske optike, fizičari su otkrili da se u ponašanju zraka svjetlosti mogu uočiti neke pravilnosti, koje su uobličili u četiri osnovna zakona geometrijske optike.
Danas znamo da postoje i neke specifične situacije u kojima vidimo odstupanja od zakona, ali to ne znači da zakoni ne vrijede. To su:
1. Zakon pravocrtnog širenja svjetlosti,
2. Zakon nezavisnosti snopova svjetlosti,
3. Zakon refleksije,
4. Zakon loma.
Pozabavimo se drugim zakonom...
 |
| Dva snopa svjetlosti ne utječu jedan na drugoga |
Uočavamo da dva snopa svjetlosti prolazeći jedan kroz drugi, ne utječu jedan na drugi, tj. zrake jednog snopa nastavljaju svoj put bez utjecaja zraka drugoga snopa s kojom se susreću. Ako su drugih boja, kao npr. crveni i zeleni, također nastavljaju kao crveni i zeleni…
Treba naglasiti da je iznimna situacija kada su izvori koherentni (svjetlost je jednakih valnih duljina, tj. boja, frekvencija, amplituda, razlika faza titranja itd.).
Tada dolazi do međudjelovanja koje zovemo slaganje valova (ili interferencija) pa uočavamo interferentne pruge, mjesta pojačavanja i poništavanja valova svjetlosti, ali opet i to međudjelovanje neće promijeniti početne snopove.
Taj rezultat je vidljiv u području preklapanja snopova svjetlosti i opet pokazuje da su oni sami ostali nezavisni; samo su se udružili da bi dali novi kvalitet, pojačavanje ili poništavanje, ovisno o međusobnoj razlici u hodu valova, tj. zaostajanju jedne zrake za drugom. Izvan područja preklapanja se opet šire svojim početnim smjerovima, isti kao i prije susreta.
Tada dolazi do međudjelovanja koje zovemo slaganje valova (ili interferencija) pa uočavamo interferentne pruge, mjesta pojačavanja i poništavanja valova svjetlosti, ali opet i to međudjelovanje neće promijeniti početne snopove.
Taj rezultat je vidljiv u području preklapanja snopova svjetlosti i opet pokazuje da su oni sami ostali nezavisni; samo su se udružili da bi dali novi kvalitet, pojačavanje ili poništavanje, ovisno o međusobnoj razlici u hodu valova, tj. zaostajanju jedne zrake za drugom. Izvan područja preklapanja se opet šire svojim početnim smjerovima, isti kao i prije susreta.
Dakle, svaki snop ima svoj izvor i na njega ne utječe drugi.
Samo, dakle, za područje preklapanja kod jednakih (koherentnih) izvora je mjesto na kojem se pri susretu s jednakim valom, udruže pa se pojačaju ili se ponište, ovisno o međusobnoj razlici u hodu i fazi titranja, a nastave dalje opet isti kao prije slaganja…
Zašto je to tako?
Odgovor treba tražiti u samoj prirodi, naravi, svjetlosti. Što je, zapravo, svjetlost?
Kako je moguće da nema međudjelovanja ta dva snopa kada smo svjedoci da su u prirodi ista svojstva u principu međudjelovala?
(Sjetimo se da masa djeluje na masu – gravitacijska sila, električni naboj na električni naboj – Kulonova sila, magnetski polovi međusobno - magnetska sila).
(Sjetimo se da masa djeluje na masu – gravitacijska sila, električni naboj na električni naboj – Kulonova sila, magnetski polovi međusobno - magnetska sila).
No, svjetlost je posebna… Za početak analize sjetih se…
U Bibliji imamo zanimljivu prispodobu o svjetiljkama:
„Tada će biti s Kraljevstvom nebeskim kao sa deset djevica koje uzeše svoje svjetiljke
te iziđoše u susret zaručniku. Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. Lude, naime, uzeše sa sobom svjetiljke, ali ne uzeše ulja. Mudre, naprotiv, uzeše ulje u posudama skupa sa svojim svjetiljkama. Kako se zaručnikov dolazak otegnu, sve zadrijemaše i zaspaše. U ponoći odjeknu glas: „Zaručnik dolazi! Iziđite mu u susret!“ Tada ustadoše sve djevice i opremiše svoje svjetiljke. Lude, pak, rekoše mudrima: „DAJTE NAM OD SVOG ULJA, jer nam se svjetiljke trnu.“ Ali im mudre odgovoriše: „NIPOŠTO! Sigurno ne bi doteklo za nas i za vas; pođite radije trgovcima pa sebi kupite!“ Dok su išle kupiti, dođe zaručnik; koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu, te se zatvoriše vrata. Poslije toga dođoše i ostale djevice i rekoše: „Gospodine, gospodine, otvori nam!“ On im odgovori: „Zaista, kažem vam, ne poznajem vas.“ Dakle, bdijte, jer ne znate ni dana ni časa!“
Matej 25,1-13
Ovo je vrlo slojevit tekst s mnoštvom poruka, no pogledajmo što nam poručuje u usporedbi s navedenim zakonom:
Možemo zaključiti da je u nama rođenjem upaljeno svjetlo i da nam je zadatak da mu ulja dodajemo, kako ne bi utrnulo… Naš život je odraz Života u nama, Dah po kojemu oživjesmo pokazuje postojanje DUHOVNE DIMENZIJE našega postojanja!
Što je naše ulje, što nam daje da svijetlimo i zašto ga ne možemo posuditi, nego sami kupiti? Od čega mi živimo, rastemo, u radosti postojimo?
Isus Krist nam jedini od svih koji su na zemlji živjeli, za sebe govori :
JA SAM SVJETLO SVIJETA!
Samo zato što se isto istim raspoznaje, On jedini to svjetlo u nama može zapaliti i tom našem svjetlu, njegovu narav, njegov izvor, ne može drugi izvor ni uništiti, a ni zapaliti…
Samo se susretnu dva plamena, združe u ljubavi ili vihorom vjetra odvoje, ali ostaju zasebni…
Samo se susretnu dva plamena, združe u ljubavi ili vihorom vjetra odvoje, ali ostaju zasebni…
PLAMEN ŽIVOTA, KOJI JE U TEBI ZAPALJEN JE JEDINSTVEN!
Zato ga ne možeš posuditi, on je samo tvoj i zato ga čuvaj kao najdragocjeniji dragulj, koji je raritet, jer takav kao što si ti i takva kao što si ti, nema nigdje na planeti!
Kako tu svjetlost poticati da gori i svijetli punim intenzitetom? Ili, dolijevati ulje na vatru…Odgovor je jednostavan- njegova je hrana JEDINO njegov Stvoritelj!
Prvi dar koji nam šalje uskrsnuli Krist je MIR i snaga DUHA SVETOGA! Po njoj On s nama ostaje u sve dane i govori nam :
NE BOJTE SE! JA SAM S VAMA U SVE DANE DO SVRŠETKA SVIJETA!
Dakle, ulje je hrana našega duha… Čime mi hranimo naš duh? Prolaznim užicima, hedonizmom, neodgovornošću? („ Ne da mi se…“) Ili smo otvoreni ljepoti, dobroti, istini, jedinstvenosti svakog lista u krošnji? Čudimo li se cvjetanju, rastu i donošenju plodova, pjesmi slavuja, čistoći nebeskog plavetnila…
Ganula me Kantova rečenica:
Uvijek me iznova ispunjava divljenjem zvjezdano nebo
iznad mene i moralni zakon u meni…!
On jest Svjetlo i Svjetlo Kristovo pobjeđuje svaku tamu! Svjetlo Istine, Ljubavi, izgaranja drugima se darujući.
To znači ne dati se uspavati lažnim zamamnostima, koje nas odvode od nas samih kada su naše svjetiljke jedva vidljive… Nema ulja, nema svjetlosti, a u tami se događaju najveće obmane, laži i prijevare. Svjetlost je čistoća, neokaljana, sama sebe uvijek iznova preporađa…
Zato Isus ne kaže uzalud:
BUDITE SVJETLO ovom svijetu!
No sada vidimo da se sa svijetom ne možemo „pomiješati“, ne može nas „utrnuti“, jer mi imamo ulje koje je neiscrpno, Duha Svetoga koji nas uvodi u svu Istinu, onako kako je svakome od nas potrebno… Zato nema posuđivanja ulja…
Sada smo u prilici vidjeti zašto se snopovi ne miješaju! Zato što su oni naša nutrina, naša osobnost, naš život koji svijetli tek kada se svojim Izvorom ispuni i upotrijebi u službi otkrivanja Istine, Pravde i Ljubavi, smisla postojanja, ili Bitka… U pitanju su termini koji opisuju Stvoritelja!
Dakle, TI BUDI taj snop svjetlosti, prihvati svoju jedinstvenost! Ulje se ne posuđuje jer je samo tvoje! Tebi za opstanak u bdijenju i iščekivanju Onoga za kime čezne duša tvoja...
I znaj, kako god savršeni željeli biti, samo smo ljudi i treba nam ulje, dodatna snaga Duha Svetoga koja će nas održati budnima! U tu svrhu je i napisan ovaj tekst.
Nastavak slijedi…
