Voda


          Zagledamo li se u čašu vode i analiziramo li njezinu strukturu, fizičari i kemičari dolaze do najmanje čestice njene građe, molekule H2O , čija svojstva, fizikalna i kemijska, istražuju u različitim uvjetima zanimljivih pokusa. 

Promjenom brzine gibanja molekula uočavamo različita agregatna stanja u kojima se iste molekule mogu naći, od leda, vode, do vodene pare…

Jedan je od osnovnih elemenata u građi svijeta, još od Empedokla, a današnji znanstveni podaci pokazuju da je 90% udio vode u građi biljaka, 70% u građi životinja…
Na cijeloj planeti je 7/10 površine prekriveno vodom.

          Što je tako tajanstveno u toj tvari ?

Umjetničke duše se inspiriraju pjesmom valova, nježnošću kapljice koja klizi niz staklo, žuborom potoka, klokotom brzaca, rominjanjem kiše, upijaju mir toka velikih rijeka koje odnose vrijeme u nepovrat (Sidarta…), zrcalnom slikom neba u mirnom jezeru…

Gradimo mostove da bismo prešli na druge obale. Neki se prepuštaju toku rijeke, a neki cijeli život plivaju uzvodno. Sve te metafore pokazuju tajanstvenost ove tvari.
Ivan Krstitelj je krstio vodom, Isus je oprao noge učenicima vodom… Stvoritelj je postavio dugu, koja je rasap svjetlosti na kapljicama vode kao znak Saveza s ljudima, obećavši da više neće biti potopa na Zemlji.

Dakle, voda je ŽIVOTVORNA tvar, simbol čišćenja, prijelaza u druga, viša stanja duha.

Voda je jedina tvar koja nam može pokazati nebo na dlanu, u lokvi na putu.
     
          Cesarićeva Voćka poslije kiše puna je kapi pa ih njiše..
I BLJEŠTI SUNCEM OBASJANA ČUDESNA RASKOŠ NJENIH GRANA…
al nek se sunce malko skrije, nestane sve te čarolije… ona je opet, kao prvo, obično, malo, jadno drvo…

Voda je medij u kojem je Ljepota vidljiva, konkretizirana i zato nam pokazuje drugu dimenziju stvarnosti, otvara oči duha kako bismo se zadivili stvorenoj ljepoti, remek-djelu Stvoritelja!






     
 
VODA I SVJETLOST

Slika pokazuje refleksiju i lom svjetlosti, pojave koje su vidljive kada zraka svjetlosti prolazi kroz različite medije, tj. sredstva različite gustoće.
Nastaju pravilno raspoređene svijetle točkice, iz čijeg je položaja vidljiva refleksija.

Naime, pod kojim kutom zraka dolazi, pod istim se kutom i reflektira o uglačanu plohu (dno čaše). Podignemo li okomicu iz vrha slova V koje čine točkice svjetla, možemo zakon refleksije eksperimentalno provjeriti.
Voda je zrake svjetlosti lomila i reflektirala.

Zrake svjetlosti, dakle, mogu prolaziti vodom, jer je voda prozirna, čista, ali se zbog različite gustoće od zraka, lome, tj. zrake skreću od početnog smjera gibanja, a na uglačanom dijelu plohe se reflektiraju.

Ovaj nas rezultat pokusa svojom ljepotom, skladom i čudesnošću ponovno podsjeća na tajanstvenost ove tvari. 

          Naime, sjetimo li se Posljednje večere, kad Isus govori Petru „Ako te  ne operem, nećeš imati dijela sa mnom“ (Iv 13, 6 ) te im vodom  pere noge.
Nadalje, Krsna voda, Živa voda, koja nas iznutra pere, sva naša bezakonja i grijehe.

Na zdencu, Samarijanki, čiju dušu proniče, Isus traži vodu („Daj mi piti!“), jer je žedan, kao i razapet na Križu „Žedan sam!“

Biti žedan, jedna je od osnovnih životnih potreba. Psiholozi su istraživanjima dokazali da je u razvoju djeteta puno kasnije osviještena ta potreba, nego potreba za hranom. Dakle, dijete zna da je gladno, ali ne zna da je žedno i postaje nervozno.

Isus je, kao čovjek, bio žedan, ali nam u prenesenom značenju kazuje da je žedan nas, naše vjere i povjerenja u Njega i Stvoritelja, naše odanosti, pripadanja bez ostatka.

Zato uzvraća Samarijanki (Iv 4,10):

                                    „Kad bi znala dar Božji
                                      I tko je onaj koji ti veli:
                                      „Daj mi piti“,
                                      ti bi u njega zaiskala
                                      i on bi ti dao vode žive.“

          A mi ? Jesmo li mi žedni Njega, Njegove Žive vode?

O, da!!! Itekako smo svi žedni pravde, mira, poštenja, prihvaćanja, radosti, ljepote, dobrote, ljubavi, svega onoga za smisao života bitnoga, jer smo, što narod veli… svi  ispod kože krvavi, jer smo ljudi!!!

A ne znamo ili slutimo, no do kraja ne vjerujemo, da je On Izvor Žive vode, vode Života Vječnoga te da tu nasušnu potrebu ne možemo utažiti izvorima vode očima vidljivim, nego Njime, Izvorom koji daje vodu od koje više nećemo žeđati za bilo čime što propadljivo i prolazno je…

          Budimo dakle Njime oprani, Njime napojeni, kako bismo mogli poput čiste i prozirne vode u čaši, Njega samoga (koji je Izvor i Početak svakog stvaranja i Njegovu neugasivu Svjetlost), pronositi ovim svijetom kao što to čini čaša s vodom.

Voda tada postaje jedinstvo naše ljudskosti i Njegove Svemogućnosti! Tako oprani ulazimo u beskrajne dimenzije duhovnosti!

Kapljica vode
Tada nećemo poput Turgenjeva žalovati:

          „Vesele godine, sretni dani, kao proljetne vode proletješe oni…“,

nego ćemo sami Postati Izvor Žive vode, na koji će se doći odmoriti žedni i umorni.

Tada  ćemo i mi poput Pavla moći izreći:
Ne živim više ja, nego Krist živi u meni!

p1