I sada se pitamo kako se one druže? Što se događa ako se međusobno sudare?

Događa se izvanredna pojava u kojoj čestice nestaju u ovoj fizikalnoj „materijalnoj“ stvarnosti i prelaze u novi način postojanja materije, a to je energija! Nastaju dva gama fotona, jer se ta pojava, kao i sve ostale, odvija po zakonima očuvanja. Taj se proces naziva anihilacija čestice i antičestice i jedinstven je po tome što se cjelokupna masa pretvara u energiju, za razliku od nuklearnih reakcija (fisija i fuzija) pri kojima se manje od 1% mase pretvori u energiju. Kako nam kroz prirodu Bog progovara o svojoj, Božjoj stvarnosti i trajnoj prisutnosti u svemu postojećem!


Anihilacija materije

Govoreći o svjetlosti uočili smo zakone po kojima se svjetlost širi prostorom. Sada se pitamo o njenoj naravi ili prirodi. To je pitanje na koje odgovara fizikalna optika. Želi pronaći odgovor na pitanje: Što je svjetlost? Kakva je njena priroda, što je ona u svojoj biti?

Mnogi umovi u fizici su se do 20. st. opredjeljivali za jednu od dvije postojeće opcije - val ili roj čestica???

Thomas Young eksperimentalno dokazuje valnu prirodu, pronašavši način kako će odrediti valnu duljinu svjetlosti, koja je mikroskopska veličina te oku nevidljiva, pomoću makroskopskih veličina, koje možemo mjeriti. Dobivena relacija pokazuje vezu mikrosvijeta i makrosvijeta, jer nam omogućuje odrediti valnu duljinu koju okom ne možemo vidjeti, pomoću veličina koje možemo i vidjeti i mjeriti.

Isaac Newton je smatrao da je svjetlost roj čestica i nije prihvatio valnu teoriju.

Tko je u pravu? Jedni ili drugi ili je svjetlost nešto treće???

Odgovor je pronašao izuzetan um 20. stoljeća, Albert Einstein, objasnivši pojavu fotoelektričnog efekta. To je pojava u kojoj SVJETLOST IZBACUJE elektrone s površine metala. Proučavajući izbijene elektrone nismo mogli objasniti zašto im je energija jednaka iako se intenzitet svjetlosti mijenja, kao i činjenicu da neke frekvencije svjetlosti ne izazivaju fotoelektrični učinak, što je po valnoj teoriji bilo nemoguće.

Einstein uspijeva objasniti ove kontradikcije uvođenjem fotona, čestice svjetlosti koju si zorno možemo prikazati kao nedjeljiv paketić energije. Sada je svjetlost roj fotona i kada elektron upije foton i izlazi iz metala samo ako je njegova energija veća ili jednaka energiji kojom ga metal veže i ne dopušta da ode.

Dakle, dualna ili dvostruka, priroda svjetlosti nam pokazuje da se svjetlost prostorom širi kao val, a kada međudjeluje s tvarima, tada se javlja kao roj čestica.

No, ta se činjenica ne odnosi samo na svjetlost! Luj de Broglie to dualno svojstvo svjetlosti proširuje na tvari općenito, što je pokazao promatrajući ogib elektrona na kristalnoj rešetci. ELEKTRON, koji je čestica, sada ima i valnu duljinu, što je karakteristika vala! Dakle, svako tijelo, jer je građeno od čestica, ima valnu duljinu! Zato znamo u žargonu jedni druge pitati: „Koja je tvoja valna duljina?“ ili „ Na kojim frekvencijama radiš?“

Mi smo i roj čestica i valovi koji se šire prostorom. Susreću se i interferiraju, konstruktivno ili destruktivno i zato nam je naša komunikacija 92% NEVERBALNA! Stoga i u ovom slučaju uočavamo zrcaljenje fizikalnih zakona u područje duhovnosti i pitamo se:
Kakva je naša priroda? Što je Čovjek? Tijelo, duša, duh? Kako međudjeluju ta područja i kako se uspostavlja komunikacija među njima?

Isusovo nam je Uskrsnuće i Uzašašće pokazalo da pored tijela čovjek ima i duhovnu stvarnost, onu oku nevidljivu, a koja ipak postoji i u kojoj također djeluju zakonitosti duha. To je područje u kojemu se događa rezonancija našega duha s Duhom Svetim, zajedništvom  Oca i Sina, u području koje zovemo molitva, u kojemu postajemo jedno tijelo i jedna duša s Ocem, našim Stvoriteljem! Toliko nas naš Stvoritelj ljubi da upravo to želi! Isus moli Oca koji je s Njim jedno, da i oni, koje Mu je Otac povjerio također dobiju tu milost sjedinjavanja u duhovnoj stvarnosti. Zato apostoli, vidjevši Isusov izgled nakon molitve, mu govore: „Gospodine, nauči nas moliti!“

Ovdje vrijede zakoni Božje naravi, drugačije od naše, ljudske. Naša ljudska priroda se preobražava Božjom prisutnosti u nama samima. I upravo činjenica da materija, kao roj čestica pokazuje i valna svojstva, što je način prijenosa energije, pokazuje da se na nju može djelovati, da ju se može preobraziti!

            Danas nam Sv. Pismo daje u 2. Kor 4 veli: „To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas. Ta znamo: onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas će s Isusom uskrisiti i zajedno s vama uza se postaviti… Zato ne malakšemo. Naprotiv, ako se naš izvanjski čovjek i raspada, nutarnji se iz dana u dan obnavlja. Ta ova malenkost naše časovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vječne slave, JER NAMA NIJE DO VIDLJIVOG NEGO DO NEVIDLJIVOG: ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo – vječno.“

I upravo činjenica da materija, kao roj čestica pokazuje i valna svojstva, što je način prijenosa energije, pokazuje da se na nju može djelovati, da ju se može preobraziti!

Sv. Pavao, apostol Ljubavi nadahnuto progovara... tijelo ne vrijedi ništa, Duh je taj koji oživljava…

Prepustimo se Njegovu vodstvu u vjeri i povjerenju, jer Bog Trojedini zna najbolje što nam je potrebno na putu naše svetosti. Na Svetost smo svi pozvani i samo je možemo ostvariti potpunim predanjem u Božju volju. Tako se može prevladati dualnost naše prirode, kada tijelo sluša duh i preobražava se!

Današnji svetac dana, Sv. Jakov, apostol (Jak, 2, 26) nam poručuje: „Jer, kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djela mrtva.“

Zato želim svima nama da prevladamo dualnost naše prirode snagom Duha Svetoga i da djelima Ljubavi Božju stvarnost pretačemo u ovaj svijet, a ova  pjesma koja neka bude molitva za sve nas:

NOVA DIMENZIJA LJUBAVI

Dolazim pred Tebe

Srca očišćena od natruha grijeha,

Otpuštenih uvreda, laži i zamjeranja

klanjajući se mogu Ti prići

poniznost u meni

druga je strana svijesti o Tvojoj veličini

Dati se Tebi voditi

Znači sve prepreke zabluda vlastitosti razbiti

Samo tako u Tvoj zagrljaj mogu uroniti

A u svome čitavo nebo obuhvatiti

Duša hrli u dubinu Tvoga pogleda

Čuje Riječi koje izgovaraš: 

JA SAM LJUBAV za kojom vapiješ

JA SAM NEBO za kojim uzdišeš

JA JESAM od iskona

Po meni i za mene si stvorena

Zato nikada nisi nikome pripadala

Jer sam te za sebe čuvao, radosti moja! 

Mislila si da je Ljubav primanje i davanje

U rezonantnim frekvencijama

Istinsko postojanje dvije duše ograničene

Sada ti pokazujem

Skučeno je ljudsko poimanje

JA SAM LJUBAV u tebi i izvan tebe

I k meni se uzdižeš – u dubine i visine

Lebdiš na MOJIM dlanovima

Nošena vapijućom čežnjom srca svojega

to JA U TEBI ŽIVIM

to JA U TEBI DIŠEM

to JA U TEBI OPSTAJEM

i uvijek iznova POSTAJEM

otkrivajući ti se i čeznući za tobom 

ISTINU U TEBI JA TRAŽIM

LJEPOTU SVEGA STVORENOGA

U srce ti JA USADIH

JA U TEBI i pravdu i nepravdu ćutim

I vodim te putem ispravnim 

To JA U TEBI SEBE PREPOZNAJEM

I svijetu se darujem

Kroz tebe mu se objavljujem

Zato te ČUVAM I ŠTITIM,

Svaku misao PROVIDIM

Svaki tvoj osjećaj JA OSJETIM

Jer JA – JA SAM TVOJ MIR!

U fizici, koja proniče zakone Božjega stvaranja prirode u svim njezinim dimenzijama, od beskrajnih prostranstava svemira, do dubina mikrosvijeta u životu elementarnih čestica, struna, vidljiva su načela ili zakoni po kojima se odvijaju svi prirodni procesi. Tu su i zakoni očuvanja koje se ne može iznevjeriti, koji vrijede uvijek i svuda, u svim procesima i koje primjenjujemo tražeći nova rješenja u svijetu tehnike i novih tehnologija.
 

Ispitajmo sada kako se neke od tih zakonitosti mogu primijeniti u našem duhovnom životu. Na primjer, Njutnovi zakoni: Prvi je zakon inercije!

Svojstvo materije je tromost ili inercija. Zbog toga se svojstva tijela opiru promjeni stanja u kojemu se nalaze. Nastoje uvijek zadržati svoje sadašnje stanje i zbog toga svojstva se npr. kočenjem automobila naginjemo naprijed, ili ubrzavanjem, unazad. Osjećamo to kao neku vanjsku silu koja na nas djeluje, a zapravo smo mi ti koji se želimo zadržati u postojećem stanju i opiremo se promjeni.

Zapitah se ima li i u duhovnome svijetu tromosti i uočih kako nam se tromost tijela zrcali i na naš duhovni život. Naime, posvijestimo si koliko smo puta krenuli s odlukom da ćemo nešto činiti pa posustanemo… Tijelo nas prevari… Želimo li nadvladati tromost duha, duhovnu lijenost koja nas odvodi od onog najvrjednijeg u nama, a to je da smo mi duhovna bića, duhovne duše, koje, ako se odvoje od svoje duhovnosti, postaju depresivne, suicidalne…

No, za ustrajanje na putu duhovnoga rasta, neophodna je BOŽJA POMOĆ, DJELOVANJE DUHA SVETOGA, jer se upravo zbog inercije ne možemo osloniti na svoje snage, što mnogi bezuspješno pokušavaju!
 

Sjetimo se silaska Duha Svetoga na Dan Pedesetnice, kada je u apostolima svaka inertnost nestala, svaki strah se rasplinuo i u njima proključala snaga kojom jedinom postaju SVJEDOCI ISUSOVA USKRSNUĆA! I zar nije dovoljan razlog za bezuvjetno prihvaćanje, upijanje Riječi Božje u svoj život, upravo činjenica da je tih 12 ljudi po djelovanju Duha Svetoga zaslužno da i mi danas imamo priliku to isto činiti! Biti apostoli Istine, koja oslobađa, Mudrosti koja uviđa, Mira koji nas ozdravlja, Ljubavi koja JEDINA život daje?!
 

Neka naša VJERA u neizmjernu snagu Božje Ljubavi, koja je u nas samim stvaranjem ucijepljena, u svaku stanicu našega bića, tom snagom Boga Živoga u nama, pobijedi svaku inertnost, slabost.

Čujmo Petrove riječi: „Gospodine, kuda da idemo, Ti imaš Riječi života vječnoga?  (Iv 6, 68)“ Njihov odjek neka ostane u nama…

U trećem Njutnovom zakonu, Zakonu sile i protusile, ili akcije i reakcije, uviđamo da je naše djelovanje izvor povratnog djelovanja! U materijalnom je svijetu to jednostavno uvidjeti:

Sjedimo li na stolcu, na njega djelujemo svojom težinom i stolac nam uzvraća istim iznosom sile, suprotne orijentacije. Kažemo da smo u stanju ravnoteže… Ako se ne može ravnoteža uspostaviti (npr. stolac je od papira), propadamo u smjeru težine, a da je uzvratio većom silom, odletjeli bismo prema plafonu. Dakle, ne može jedno tijelo djelovati na drugo, a da dugo ne uzvrati! U materijalnom je svijetu to djelovanje istog iznosa.
 

U duhovnoj stvarnosti u koju uranjamo molitvom, čujemo upute: „ Ištite i dat će vam se, tražite i naći ćete, kucajte i otvorit će vam se!“ (Lk 11, 9)

Dakle, Proces je usmjeren od nas ka Bogu, ne zato što Bog ne zna što je nama potrebno, nego zato da mi sebi posvijestiti trebamo koliko nam je On potreban i neophodan za sretan i ispunjen život!

Kada je ozdravljao, Isus je govorio:

„Neka ti bude po vjeri tvojoj!..“ Dakle, On daje, a mi primamo i ovisno o toj otvorenosti cijelog bića ovisi jesmo li Ga u potpunosti primili. Vjera je predanje bez ostatka i ona je najveća kada smo na rubu opstanka, kada uviđamo da alternative Isusu NEMA! To je zakon akcije i reakcije u duhovnim sferama…

Isus djeluje i vjera znači otvaranje našega bića tom djelovanju. Njegova uspješnost, dakle, ovisi o nama! VJERA, ta silna snaga koju nam Isus želi uliti kako bismo mogli primati sve što nam On daje i životom svojim Mu uzvratiti.
 

U današnjem Evanđelju Sijač sije i sjeme pada uz put, na sjenovito mjesto, u trnje, a nešto na dobru zemlju! Rađa plodom samo ono koje pada u dobru zemlju. Ta dobra zemlja je naša duhovna duša očišćena od tromosti, koja shvaća smisao i tako korijen čvrsto u sebi razvija, da je nikakva oluja, prepreka ili životna nedaća ne može iskorijeniti. Tada je Isus u nama i obistinjuju se Njegove riječi… Bez mene ne možete učiniti ništa… tko u meni ostaje, donosi plodove…

Plodove Duha Svetoga u nama i Njega samoga samo primajući možemo i davati. Ne možemo dati ono što nemamo i zato se uvijek dobro dobrim vraća, a po Milosti Božjoj deseterostruko i stostruko, ne oko za oko, zub za zub! Isus nas uči da je Bog naš Otac, koji nas ljubi i po zakonu akcije i reakcije, kada osjetimo tu ljubav, nemoguće je ne uzvratiti!

Zato vam poklanjam što primih…

       

KADA ISUSA ZAVOLIŠ

 

Kada Isusa zavoliš, u srce Ga svoje primiš

I On te odmah daruje tako da ti se oči otvore

Za nove dimenzije stvarnosti u koju smo uronjeni

Za nove horizonte Duha

U kojima srce govori jezikom Ljubavi

Ustima  nijemim!

Oči vide kad su zatvorene i uši čuju

Ono istinsko, bitno, suštinsko

Što je u tebi oduvijek postojalo…

Gdje sam, tko i što sam,

Tek sada odgovor znaš!

Kada Isusa zavoliš

Započinje proces vrhunskoga stvaranja

Tebe samoga…

Otkrivaš sebe, nepoznanicu svih  vjekova

I zato On dolazi, da tebe spasi!

Isus- Emanuel- Bog je s nama

Došao je na ovaj svijet!

Otvori sve kutke i odaje bića svoga

Izbaci sve lažne vrijednosti i obmane

Kako bi u tebi zasjala

Bit svjetlosti same!

Ona Svjetlost što nikada ne gasne

Koju niti jedna oluja ugasiti ne može!!!

Tada će i kroz tebe to Svjetlo

Drugima zasjati

Radost življenja ćeš bližnjima donijeti!

Zato, raduj se, raduj,

Bog Živi s nama je tu!!!!